PBV_1

Zemljišta i kuće u gradskoj jezgri Pečuha – Predgovor

Pečuh spada u one mađarske gradove koji su takoreći do 20. stoljeća sačuvali svoju srednjovjekovnu gradsku strukturu. Sustav ulica unutar gradskih zidina izgrađen je u srednjem vijeku. Za turske vladavine zatečeno stanje se nije znatno promijenilo budući da su Turci malo gradili. Prve značajnije promjene donose oslobodilački ratovi, naime u borbama za oslobođenje grada stradale su mnoge ulice. Tada je sravnjen sa zemljom i veliki stambeni blok ispred zgrade Županijskoga savjeta na današnjem glavnom trgu Széchenyi, a tragovi se nalaze ispod kamenom obloženog dijela središnjega gradskoga trga. Za vrijeme oslobodilačkih ratova od Turaka te kasnijeg razaranja „kuruca i raca“ (mađarskih i srpskih četa) tijekom obnove i ponovne izgradnje grada preuzet je raniji sustav ulica, tim prije jer su se u borbama porušene kuće izgrađivale na temeljima ranijih zgrada. Gradska se struktura ni kasnije nije znatno mijenjala. Međutim, znatno se promijenila slika samoga grada. Dominantni stilovi arhitekture pojedinih razdoblja uvijek su dali pečat izgledu grada. Gradnju je najčešće pratilo i rušenje. Novu gradnju je nemilosrdno pratilo rušenje starih kuća bez obzira na njihovu kvalitetu. Promjena slike grada započelo je rušenjem gradskih vrata. Pod konac 18. stoljeća gradske zidine izgubile su svoj značaj, pa su gradu bile više na teret nego na korist. Postale su kočnicom daljnjega razvoja. Tijekom uklanjanja gradskih vrata nisu pošteđene ni zidine, naime na mjestima gdje su otvarane nove ulice probijene su gradske zidine.Taj je proces započet kod Barbakane. Naime u pečuške se vinograde moglo doći kroz sjeverna gradska vrata (Gvozdena vrata) ili velikim obilaskom kroz Sigetska ili Budimska vrata. Probijanje gradskih zidina i otvaranja ulice pored Barbakane urađeno je radi vlasnika vinograda koji nisu više trebali zaobilaznim putem dolaziti u svoje vinograde. Od konca 18. stoljeća postupno nestaju gradske zidine. Nisu porušene jer na malim parcelama s obje strane zidina podignute su kuće naslonjene na zidine služeći kao stražnji zid kućama s obje strane, čime se uštedjelo na građevinskim troškovima. U 18. stoljeću Pečuh je imao barokni karakter, bez obzira na to što je većina kuća imala malogradski, sirotinjski izgled. Nekoliko prizemnih kuća građenih u to vrijeme sačuvano je do danas. Jednokatnica gradske kuće više se isticala na istočnoj strani središnjega trga svojom jednostavnom vanjštinom nego li baroknom pompeznošću. Od građevina toga vremena isticale su se one sakralne namjene (crkve, kuće kanonika). I to ne slučajno. Pečuh je bio biskupski grad s biskupom kao vlastelinom. Tada se vodila borba za oslobađanje od vlastelina. (do 1780) Ova je borba skupo došla grada koji nije bio ekonomski dosta moćan da bi njegovi čelni građani mogli graditi palače. Značajnija izgradnja se odvijala u prvoj polovici 19. stoljeća. 1780 godine izboreni status slobodnog kraljevskog grada omogućio je rast gospodarstva.

PBV_2

Razdoblje reformi je također stvaralo povoljne uvjete za razvoj. Sve bogatiji građani ulažu novac u izgradnju.U to vrijeme dominira klasicistički stil. U tridesetim-četrdesetim godinama 19. stoljeća i u Pečuhu taj stil postaje dominatnim, a time građevine toga vremena u znatnoj mjeri mijenjaju barokni sliku grada. Na mjestu stare podignuta je nova gradska kuća, izgrađene su „trgovačke kuće“ na istočnoj strani Glavnoga trga, Nádor (Palatatin) - prethodnica današnjega hotela, Građanska kasina (prethodnica zgrade Županijskoga suda), kazalište (u ulici Déryné, ranije Mária), Nacionalna kasina (na mjestu današnjega Kluba oružanih snaga), biskupska knjižnica. U tim godinama izgrađeno je bezmalo 40 što javnih što privatnih zgrada u klasicističkom stilu. Veliki uspon je nakratko prekinut apsolutizmom koji je uslijedio nakon revolucije i oslobodilačkog rata 1848.g. Druga polovica 19. stoljeća smatra se velikim razdobljem industrijalizacije grada. Dunavsko parobrodsko društvo otkupilo je male rudnike, počela je s radom pivovara, tvornica metala, tvornica kože, tvornica porculana, stvara se radnička klasa u industriji i rudarstvu. Na periferiji grada se dižu skromni radnički stanovi, u centru grada pak velelepne palače bogatog građanstva. Izgradnju pečuškoga bogatog građanstva u šezdesetim godinama karakterizira romantika (npr. Kuća Taizs), konac stoljeća međutim pripada ekletici, koja je u temeljima promijenila izgled grada. Zidarske krampe su uklonile i uništile veći broj umjetnički vrijednih spomenika kulture i nadomještene neukusnim velikim palačama. Porušene su kuće Czindery i Cséby, klasicističke zgrade gradske kuće i kazališta, hotel Nádor (Palatin), dominikanski samostan, građanska i nacionalna kasina, nestali su tada još postojeći ostaci Memi pašinoga kupališta, „preuređen „ je ne samo Trg Svetoga Stjepana već i Trgovi Széchenyi i Kossuth kao i Deákova (danas Jókai) ulica. „Nove zgrade“ su se izazivački isticale i izdvajale iz dotadašnje jedinstvene slike grada, i zbog svoje dominacije bitno promijenile karakter grada. (Zgrada palače pošte, Štedionica (danas zgrada županijske uprave), Nacionalno kazalište, Željeznički kolodvor, Hotel Nádor, palača Lóránt itd.) Od 30-tih godina 20. stoljeća, iako znatno umjerenije od eklektike, i moderna se arhitektura probija u sliku grada. (npr. Crkva u središtu grada), na početku čak i spretno se organski uklapajući u postojeću sliku grada (Hotel na planini Meček, Crkva pavlina). U drugoj polovici 20. stoljeća Pečuh prerasta u veliki grad. Intenzivna izgradnja potpuno je promijenile sliku grada, bez obzira na to što je sama povijesna jezgra grada u biti ostala netaknuta. Rad Józsefa Madasa u stopu prati te velike promjene, dodjelu, posjedovanje i promjene zemljišta u središtu grada. On je zapravo obradio povijest centra grada, otkrivajući i obrađujući ogromnim naporom podatke povijesnih vrela. Istodobno njegov rad predstavlja i služi također kao izvor za buduće istraživače zahvaljujući obradi mnoštva pisanih spomenika.U njegovu će radu i povjesničar i projektant rekonstrukcije grada pronaći najvažnije povijesne i tehničke podatke o gradu. Temeljitijem proučavanju dobro će poslužiti u radu istaknuta mjesta izvornih podataka, mjesto gdje su pohranjeni kao i brojevi pod kojima su registrirani.

Győző Bezerédy