BK2_1287

Zemljišta i kuće pečuškoga Budimskoga predgrađa – Završna riječ, Pregled

Ako se načini i letimičan pregled u dosadašnjem dijelu teksta navedenih ulica ono što je najviše uočljivo jest upravo mijenjanje njihova naziva. Nazivi ulica zapisani u zemljišnim knjigama 1722. godine nikada se nisu ponavljali. Odnosno, da budemo sasvim precizni sretamo ih i kasnije u spisima, ali ne kao nazive ulica već kao opise lokacija na kojima se izvode radovi s određenim ciljem ili kada se govorori o prometnim ili inim smjerovima. Stoga je i upitno jesu li te ulice pod tadašnjim nazivom 1722. godine figurirale kao živi nazivi ili su ih izmislili popisivači. Ali i kod naznake cilja, odredišta u smislu smjera imamo svega dva do danas očuvana naziva.. Jedan od ova dva naziva je Felsőhavi (Gornja sniježna) ulica, 1722. zapisana kao Weeg naher Maria Schnee Kirchen. Taj je naziv s manjim preinakama ulica zadržala do 1885. godine, kada je u njenu nastavku nastala u biti bezimena uličica, a koja je trebala dobiti svoje samostalno ime. Smatralo se da se radi o produžetku iste ulice, dakle Havi boldogasszony (Sniježna gospa) ulici te je dobila i ova potonja isti naziv, no kako bi se mogle jedna od druge razlikovati novoj je dodan atribut Alsó (Donji) a staroj Felső (Gornji). Na koncu je 1962. godine, izostavljanjem dijela s aluzijom na kapelu do naših se dana zadržao naziv Felsőhavi, i Alsóhavi utca, to jest Gornja i Donja Sniježna ulica. Možda je značajno spomenuti i to da je već jednom 1804. godine gornji dio i službeno nazvan Havi (Sniježna) ulica, ali sam naziv nije ušao, što bi se danas reklo, u opću svijest građana. Slična je, ali istovremeno i složenija sudbina naziva Mindenszentek (Svi sveti) ulice. Dakako nama je poznata sudbina naziva ulica iz razmjerno novijeg vremenskoga razdoblja. Crkva je kao kapela bila građena, po mišljenu stručnjaka najkasnije u 13. stoljeću, možda skupa s grobljem. Budući da je i onda bila posvećena u čast Svih svetih, vjerojatno da je put koji je tamo vodio dobio naziv po crkvi, odnosno ranijoj kapeli.

BK2_1288

U dokumentirana vremena ova je ulica manje mijenjala svoje ime, a više dužinu i ma koliko bilo neobično lokaciju. Krajnja točka ulice je oduvijek bila Crkva Svih svetih. Do 1864. godine ulica je krenula od budimskih vrata. Ali isto tako valja reći kako je svojim gornjim dijelom uvijek obilazila Zidine i to katkad s istočne a katkad s njene zapadne strane. A u međuvremenu je mijenjala naziv s donjim dijelom Tettye ulice da bi na koncu donji dio ulice, ispod Ágoston (Augustinovog) trga 1864.g. dobio nostalgični naziv Sörház utcza (Pivovarska) po sjećanju na nekadašnju pivovara koja se ondje nalazila. Sto godina kasnije, dakle 1964. godine Sörház ulici je pripojen gornji dio zvani Mindszent (Svi Sveti) utca. Na taj je način možebitni srednjevjekovni naziv zauvijek nestao. Kao što je poznato, prvo službeno imenovanje i sređivanje nazivlja provedeno je od strane vlasti 1804. godine. Tada je trideset ulica dobilo svoj službeni naziv. Od ovih trideset je ostala svega jedna ulica koja je svoje tada dobiveno ime da naših dana zadržala, a to je Ágota (Jaga) ulica. No dužina i ove ulice mijenjala se tijekom vremena. Izvorno se provlačila od Felsőhavi ulice do Vince ulice a 1864.g. kako stoji zapisano, a završavala kod Sörház ulice. Druga ulica koja je uspjela sačuvati prvotni naziv do danas jest Vince (Vinkova) ulica. U međuvremenu je doduše došlo do nekih promjena, na primjer kod sređivanja naziva ulica 1864. godine preimenovana je u Alsó-Puturluk (Donji Puturluk) ulicu, kasnije 1928. godine u Szent Vince (Sveti Vinko) ulicu i konačno 1962.g.vraćen je ulici izvorni naziv. Također napominjemo kako je i u slučaju ove ulice dolazilo do promjene njene dužine jer je sjeverni dio ulice od Karmelita (Karmelićanski) prolaza do 1964. godine pripadao Baráturu. Treća ulica je Felsőmalom utca. Naziv Malom ulica je dobila po cesti koja je vodila iz smjera Siklósa i to 1804. godine, od Budai (Budimske) ulice do mitnice na šikloškoj cesti, prema tome i današnja Rózsa Ferenc ulica je pripadala spomenutoj ulici.Tek se kasnije 1900. g. razdvaja na dva dijela s dva naziva kao Felső (Gornja) i Alsó (Donja) Malom (Mlinska) ulica. Ali otkada je ova potonja dobila ime po Rózsa Ferencu, donja više ne postoji pa naziv Felsőmalom ulica izgubila je smisao. Istina da bezmalo dvjesto godina postoji i Felsőmalom (Gornjomlinska) ulica, iako nikada nije postojala Alsóvámház (Donjomitnička) ulica, iako je postojala donja mitnica i bila podignuta kada i gornja. Također je 1804. godine nekadašnja Czigány (Ciganska) ulica preimenovana u Balokány ulicu sačuvavši naziv do danas. Jedino se po koje slovo u nazivu promijenilo. Isto tako i dužina ulice, ali na prirodan način, zbog izgradnje novih kuća. A da se ulica može širiti u duljinu omogućeno je ukidanjem ciganske kolonije s prostora na početku pašnjaka. Ali budući da je u međuvremen 1864. godine ispod tog prostora izgrađena ulica nazvana Alsó balokány ulica, bilo je više nego razumno da se prvotnoj Balokány ulici doda atribut Felső (Gornji). Potpuno je nejasna i mutna uporaba naziva Alsóhavi és a Márton ulica U slučaju Alsóhavi ulice prema zemljišnim knjigama iz 1772. godine ulica je dobila naziv po kožarima koji su radili u potoku Tettye. Sjeverno-južni dio Márton ulice je vjerojatno nazvan po hrvatskim žiteljima koji su tamo stanovali. Istočni dio današnje Márton ulice dobio je ime po kovačkom majstoru Ferenczu Kovácsu koji je u tom dijelu stanovao. Dakle, na temelju rečenog možemo zaključiti kako se u ovim primjerima radi o pravom pučkom nazivoslovlju ulica, u toj maloj gradskoj jezgri ovoga dijela predgrađa., posebno stoji tvrdnja ako se uzme u obzir i to da se nastavak ulice prema istoku naziva Könyök (Lakat) ulica. Godine 1804. spojena je ulica kožara s ulicom kovača pod novim nazivom Martony Ucza, a ranija ulica napučena Hrvatima dobiva ime György (Juraj) ulica.

BK2_1289

Međutim taj se naziv ulice više nije spominjao, nije pustio korjene. Nastala je situacija da se naziv Márton ulica naslijedio i udomaćio i živi sasvim do naših dana, ali je sadržaj bio prilično nestabilan u smislu da se katkad odnosio na jednu a katkad na drugu ulicu. Na kraju 1864. godine poseban je naziv dobila Alsó Havi-Boldogasszony ( Donjosniježna Bogorodica) ulica te je naziv Márton (Martin) zadržan za današnju ulicu. Još je veća zbrka nastala u slučaju Orsolya (Uršula), Katalin (Kata) és Erzsébet (Elizabeta) ulica. Orsolya i Katalin ulice se križaju u obliku X. Zapadni dio X-a 1804. godine dobija naziv Erzsébet Ucza. Današnja Erzsébet ulica tada još nije postojala. Kada se 1864.g. pojavljuje i naziv Katalin zbrka je postala još veća. Na koncu 1885. godine naziv Erzsébet seli se dvije ulice istočnije, gdje je u međuvremenu izgrađena Benga dobila današnji naziv Erzsébet dok Orsolya i Katalin ulice javljaju se u današnjem obliku. Znači, od 1804. godine imenovanih ulica sačuvani su nazivi i Orsolya i Erzsébet, iako ne za imenovanje onih dijelova ulica čije su ime izvorno nosile. Konačni je rezultat taj da od ulica iz 177. godine, iako u modificiranom obliku živi, odnosno sačuvana je samo jedna i to Felsőhavi (Gornjosniježna) ulica. Od 30 novih naziva ulica iz 1804. godine održalo se sedam naziva. Ali od tih sedam svega dva upućuju na posebnosti sredine dok ostale nose ime kakvoga sveca. Mnogi su raniji nazivi ulica nestal, i bez obzira što je slično drugim dijelovima grada, broj ulica proširivanjem grada znatno uvećan. Bilo je moguće imenovati nove ulice novim imenima, no ipak su uništavali stare nazive. I to uspješno. Bez obzira što se i iz predočenog materijala vidi kako ulice koje su svoje ime „ovjekovječile „ imenom kakve ličnosti, osim nezamarivog broja iznimaka, nisu dugoga vijeka. Postoje međutim živi ili već zaboravljeni nazivi o kojima valja i posebno govoriti i to zato što izvorno ime nije označavalo jednu ulicu već područje, okrug ili što se u Pečuhu opetovano javljalo,naziv „környék” (okolica). U budimskome predgrađu takvi su naziv Barátur, Benga, Fűzfás (Vrbik), Gáspár i Zidina környék. Ovi nazivi su postali, stjecajem okolnosti, u vezi sa širenjem predgrađa na neuobičajen način. Naime, proširivanje se nije odvijalo samo produživanjem i proširivanjem ulica već i primjenom drugih rješenja. Tako na primjer za siromašnije građane željnih svoga doma bila su privlačna za gospodarenje nepodobni tereni, počesto strma, ali jeftina zemljišta razmjerno udaljena od postojećih kuća. To su bili rubovi ili vinograda, pašnjaka, livada, ili mjesta uz jarke. Na njima su podignute mnoge kuće bez ikakva reda ili koncepcije, ponekad i bez ulica kao npr. Gáspár környék. Takav je bio i Barátur környék koji se proširivao prema jugu od današnje Barátur ulice gdje je nekada protjecao odvodni jarak na zapadnoj padini Havihegy (Sniježne planine) Bio je zapravo otok u okruženju grmlja i vinograda. Kada je bio najveći, dakle na svome vrhuncu prostirao se do zemljišta br. 16. u Dimitrov ulici, u smjeru pak istok-zapad prostirao se od Hegyalja ulice do Vince ulice.

BK2_1290

S juga prema sjeveru od Ágota (Janja) ulice između Vince i Felsőhavi ulica razvio se Fűzfás sa svojom inačicom na hrvatskom, a zvao se V(e)rbak, kojem su pripadali i Poturluk i južni dio Majtényi Ferenc ulice. A na praznom prostor između dviju ulica obraslom grmljem izgrađen je već spominjani Gáspár környék. Time je zapadni dio odnosno strana Havihegya u cijelosti izgrađena i naseljena. Sasvim je drugačije napučena Benga. Građevinska zemljišta su tu nastala parceliranjem oranica. Sam naziv Benga karakterističan je po tome što se u gornjem dijelu Katalin ulice dva puta javlja. Tri puta u Erzsébet ulici i dva puta u Rudas László ulici. Na južni mu dio upućuje naziv južnoga dijela Orsolya ulice iz 1840. godine gdje stoji Gasse nach Benga. Ali sam naziv Benga nije bio dugoga vijeka. Među gradskim spisima se spominje tek u razdoblju između 1825. i 1842. godine i to u bilješkama Adolfa Cserkutija, poznatoga gradskoga arhivara, koji je zapisao tvrdnju pečuskoga građanina rođenog 1841.g. kako se Bengom naziva Havi oldal (Sniježna strana) prema vani od Ágoston (Augustinove) crkve uključujući i Orsolya, Katalin i Erzsébet ulice. Ja sam na temelju istražene građe došao do zaključka da je naziv Benga nastao za označeni prostor prije no što je izgrađen, te je nakon napučavanja ovoga dijela grada nestao iz uporabe. Okolina Zidina je sama po sebi posebna. Zidine su nastale na mjestu ženskoga samostana nestaloga u turska vremena. Sam naziv Zidina po mišljenju stručnjaka znači velike zidove, ruševine. Po istjerivanju Turaka dominikanci su se odmah javili i podnijeli zahtjev za posjedovanje ruševina.Svoj su nekadašnji samostan na lokaciji Színház (Kazališnoga) trga usprkos biskupovu protivljenju izgradili kamenjem bivšega ženskoga samostana. Zahtjev dominikaca je uvažio i grad do te mjere da je 1752.g. veći broj kuća evidentirano s napomenom kako su izgrađene na zemljištu dominikanaca. U cijeloj priči o tome toponimu nije na odmet istaći neobičnu činjenicu da se riječ zidina nigdje u gradskim spisima ne spominje. Prvi put se spominje tek 1864. godine u vezi sa sređivanjem stanja oko naziva ulica, i to u tiskanom obliku zajedno s Domonkos (Dominikanska) ulicom. Pod nazivom Zidina környéke ( kraj, okolica Zidina). Može se pretpostavljati njegovo postojanje u usmenoj uporabi, pa onda i to da je naziv postojao i ranije prije nego što su dominikanci porušili ruševine zidina radi izgradnje svog samostana. A u kojoj je mjeri samostan bio u ruševinama nije nam poznato. No može biti znakovit upis o jednoj žrtvi u matične knjige umrlih 1713. godine u vrijeme epidemije kuge gdje stoji ovo „ umro u predgrađu među napuštenim zidovima samostana časnih sestara“. Za pretpostaviti je kako je tada još postojalo nekoliko osvođenih prostorija u koje se zavuklo nekoliko siromašnih obitelji ne bi li pronašli spasa i utočište, i da su od samostana ostale doista ruševine kada su dominikanci 1725. godine rušeći zidove vadili i otpremljivali kamenje za izgradnju svoga samostana. Pošto su ti tzv. környék-i (okolica) poprilično uvećani a njihova struktura bila prilično nepregledna 1926. godine pala je odluka o zavođenju reda te da se tzv. krajevi, okolice usustave i svrstaju u ulice. Kao rezultat provođenja odluke nastalo je mnoštvo ulica, koje su mjestimice činile pravi labirint. A praksa numeriranja kuća je također bila složena. Jer ni nakon ukidanja környék-a nije bilo lako pronaći odgovarajuće kućne brojeve.

BK2_1291

U Menyhért (Melkior) ulici ima svega dvije kuće pod brojevima 10 i 12. Jedino što se može pripisati kao uspjeh jest povećanje broja i sukladno tome naziva ulica. Vrijedno je spomenuti se nekoliko punktova u gradu koji su sačuvani do naših dana i zastupljeni u nazivu ulica, bez obzira što je dio tih imena prestao biti nazivom ulica. A upravo zbog toga i valja govoriti o njima. U te primjere ulaze Tettye, Mindenszentek (Svis veti), Poturluk i Balokány. Tettye se zove područje neposredno iznad grada na kojem izvire vodom bogati potok. Potok i danas nosi isti naziv. Voda ovoga potoka i danas se ulijeva u vodovodni sustav grada. Na više je lokacija pronađen vodovod iz rimskih vremena kojim je protjecala voda u nekadašnju Sopiane. Dio vode je korišten i u srednjem vijeku, za vrijeme Turaka i potursko vrijeme također, sasvim do 1892. godine kada su izgrađeni temelji današnjeg vodovodnog sustava grada. Drugi dio vodnog nanosa spomenutoga potoka bio je glavnim energetskim izvorom grada. Na tu vodu su radili mlinovi za proizvodnju baruta, papira, za mljevenje brašna, za rad pilane kao i oruđa za izradu pokrivala i koža razne namjene. Opskrbljivao je industrijskom vodom kožare, duhandžije, čizmare. Trajalo je to stanje sasvim do vremena kada je naglo povećani broj gradskoga stanovništva oduzeo cijelu količinu vode za svoje potrebe i kada su usred industrijalizacije mnogobrojne radionice ponestale. Zbog toga su Turci izgradili mlin za proizvodnju baruta opkoljenoga masovnim zidovima kojeg je kasnije carska vojska koristila do 11. lipnja 1714. kada je mlin eksplodirao. Na tom je području početkom 1500-tih godina biskup György Szathmáry dao sebi podići ljetnikovac na kat u renesansnom stilu, a ruševine još i danas stoje. Izgleda da je bilo omiljeno mjesto i poslije Mohačke bitke jer povjerenik bečke kamarile Keresztély Vincens u svom izvještaju od 20. travnja 1690. godine piše kako je „mjesto još donedavna bilo obitavalištem turskih remeta (anachoretae turcicae) koji su živjeli u velikim ruševinama i posjedovali visoravan „... Na žalost zgrada nije izdržala oslobođenje grada od Turaka. Prema mišljenju upućenih naziv Tettye dolazi od turskoga „tekke“ tj. tekije što na turskom znači samostan, a Tettye je zapravo ista riječ, inačica prilagođena glasovnom ustroju mađarskoga jezika. A to bi značilo da su visoravan iznad grada i potok nazvani po turskoj derviškoj tekiji te da se nakon mnogih promjena ipak sačuvao naziv do danas u obliku Tettye tér (trg) i Tettye utca (ulica). Jednako je važno spomenuti zbog svoje starine Mindenszentek (Svi sveti) crkvu i groblje. Već oko 1250. godine podignuta je kapela u romaničkom stilu, kasnije je pregrađena u trobrodnu gotičku crkvu. A pored, možda i tada jedino gradsko groblje u kojem su stoljećima ukapani pokojnici. Za vrijeme turske vladavine ovo je bila jedina crkva i groblje kršćana u gradu. Nakon Turaka tijekom cijeloga stoljeća je služila kao župna crkva grada. I u groblju se još jedno vrijeme ukapalo sasvim dok Marija Terezija 1777. godine naređuje ukapanje pokojnika po redu, istodobno naredivši moratorij na ukapanje od 30 godina u bivšim grobljima, pa je na taj način grad bio primoran izgraditi novo groblje. U to je vrijeme Crkva na Széchenyi trgu postala gradskom župnom crkvom, pa su na taj način prethodna crkva i groblje izgubili svoju povijesnu ulogu, ali svojim postojanjem čuvaju uspomene na prošlost. Crkva i ograda crkve i danas stoje. Zbog toga nije bila pametna i povijesti grada dostojna odluka da se ulici koja vodi k crkvi i groblju te bila sačuvana od izgona Turaka pa naovamo ukine naziv jednom odlukom iz 1964. godine.

BK2_1292

Zadnjih sto godina naziv Poturluk kao i pravilno pisanje istog bili su predmetom brojnih rasprava među povjesničarima zavičajne povijesti i jezikoslovaca. Záray u svom tekstu objavljenom u broju od 3. ožujka dnevnih novina Dunántúl smatra da naziv potječe od prezimena bivšeg krojača i gradskoga savjetnika Mihálya Potulukija. Ali Dr. Ottó Szőnyi u svom odgovoru objavljenom 8, ožujka u istim novinama smatra upitnim utemeljenost ove tvrdnje Zárayja. Čini to pozivajući se na jednu bilješku Evlije Ćelebije prevedene na mađarski jezik, prema kojoj potur je turska riječ na mađarskom značu Bošnjaka koji je prešao u muslimansku vjeru. A drugi, slavenski dio riječi luk trebao bi značiti kut, to jest poturluk znači kut muslimanskih Bošnjaka. Poturluk ulica, današnja Majtényi Ferenc utca je zato dobila svoje prvotno ime Poturluk jer su se tu nastanili poturice nakon odlaska Turaka iz grada. Na Zárayjevo stajalište nema smisla trošiti vremena. Szőnyijevo mišljenje čini se znanstveno utemeljitijem, ali prema pronađenim podacima – prihvatljivo je jedino u slučaju da se na poturice kao na stanovnike ovoga kraja ne odnosi naziv u potursko vrijeme već na razdoblje pod Turcima. Ali se ta činjenica ne može dokazati ni pro ni contra. Naime u Vince ulici u 17. stoljeću nije bilo građevinskih zemljišta. U današnjoj Majtényi ulici 1712. godine, dakle 26 godina nakon izgona Turaka – uspjelo je u spisima pronaći podatak o tome da je postojalo svega jedno jedino zemljište. Broj je nastanjenih zemljišta za 1719. porastao na sedam. Među stanovnicima se spominje neki Busaglia, pa se na temelju njegova imena može eventualno pretpostavljati da je riječ o Turčinu koji je ostao u gradu. Ali imamo i dvojicu vlasnika kuće s prezimenom Olasz (Talijan). Prema tome ostanak u gradu poturica je pretpostavka bez ikakva uporišta u stvarnosti. Nije zadaća ove studije baviti se etimološkim pitanjima. Tim više jer prema pronađenim podacima postojali su sasvim drugi razlozi da se naziv poturluk pojavio baš ovdje. Dapače, sve više činjenica upućuje da smo naziv naslijedili od Turaka. Naziv Poturluk ili razne inačice njegove u dva iza Turaka nadolazeća stoljeća nosili su bunar natapan vodom kroz podzemni vodovod s izvora podno Havihegya Sniježnog brda), zatim jedan javni bunar i neposredna njegova okolica. Tamo gdje Majtényi Ferenc ulica ulazi u prošireni dio Vince ulice. A taj širi dio ulice bio je znatno širi do konca devetnaestoga stoljeća jer se tamo nalazio mlin vlasnika Kniffera na prostoru od 200 hvati. Na istočnoj strani tog proširenog dijela što podsjeća na manji zaljev, danas odvojenog betonskim potpornim zidom, bio je bunar. Ovaj se dio 1744. naziva Poturlukom. A 1761. godine stoji zapisano Locus communiter nominari solitus Poturluk, to jest mjesto koje se običava nazivati Poturluk. Današnja Menyhért (Melkior) ulica je nastala s dvije strane puteljka što je vodio u dolinu a nazivao se „Semita ad Poturluk deserviens”. A ispod zapadnog dijela Majtényi Ferenc ulice s neparnim brojevima vodila je staza spominjana pod nazivom „Semita usque Fontem Putoluk deserviens“, iliti staza što vodi do bunara Putoluk. Sam se bunar zavisno o tome na kojim se jezicima spominje pisao u sljedećim varijantama: Putem Puter, Fons, Putorluk, Poturluk nevezetü Tsatornya, Puturluk, Buderpruns, Putterloch itd.

BK2_1293

Kada je grad 1774. godine dao dovesti vodu do pivovare udaljenu od izvora na pola kilometra propisao je da „... das Wasser von dem so benannten Brünnen Quill gegen herüber bey dem Butter Brünn zu fassen”. Vodu valja crpsti iz vodovoda što dolazi od izvora, ali blizu bunara. Još je i 1823. godine trebalo popravljati „Fontem Poturluk dictum antiquissimum“ a Poturlukom zvanog starog bunara i 8 hvati iz podzemnog vodovoda koji vodi do nejga. Ostalo je pisanih tragova o kvaliteti vode ovoga bunara natapanog s posebnog izvora neovisnog od gradskoga vodovoda. U izdanju Serija kućnih brojeva slobodnoga kraljevskoga grada Pečuha iz 1887. godine urednik Béla Németh kao opasku uz Alsó-Puturla-ulici dodaje: „Navodno naziv Puturla dolazi od njemačkog ,Butterloch‘, čime se daje počasni naziv izvorskoj vodi što se u njoj nalazi, po drugima poturla je turska riječ, i znači stranu planine.“ Sve navedeno dokazuje kako naziv Poturluk ne potječe od Bošnjaka koji su ostali u gradu već od Turaka iz turskih vremena kada je taj naziv bunara s velikom količinom kvalitetne vode sačuvan i kasnije prešao i na imenovanje jedine ulice koja se nalazila pored njega i vodila k bunaru, a to je današnja Majtényi ulica. Što se pak luk-a, drugoga dijela naziva tiče, koji prema upućenima znači ugao, kut nema druge već prihvatiti. Ali ako pomislimo da je prema Historia domus-u pečuškog isusovačkog samostana izvor podno Rókus (Rok) brijega uz naziv Kerlejala, Kerkalló postoji i drugi a koji se zvao „Fontana Edes baba luk dicta effluens de sub monte”, tojest vrelo što izvire ispod brijega zvanoga Edes (Idris) baba luk, onda nam svakako mora biti jedna stvar uočljiva, naime da je i Edes baba luk a i Potur je luk, a oba ukazuju na mjesto s kojeg se crpi voda. Edes baba je sigurno ostao kao naslijeđeni naziv od Turaka, a Poturluk vjerovatno, iako ne sigurno. Ili je sve to samo puka slučajnost? Budući da više ne postoji Poturluk ulica valjalo bi ponešto reći i o nestanku naziva. Stanovnici Alsó-Puturla (Donja-Puturla) ulice 1928. godine tražili su preimenovanje ulice. Članovi stručnog odbora za graditeljstvo predlagali su da se ulici vrati stari naziv tj. da se ubuduće zove Vince (Vinko) ulica. A kako bi se zadržao povijesni naziv predložili su da se Felső-Puturla (Gornja Puturla) ulici također vrati staro ime te da se zove Poturluk ulica. Skupština grada je odlučila da se ubuduće Alsó-Puturluk ulica zove Szent Vince (Sveti Vinko) ulica. A budući da je pravilno pisanje naziva Poturluk nesigurno odlučeno je da se formira posebno savjetodavno tijelo koje će podnijeti izvještaj, te da se nakon toga donese konačna odluka. Nije nam poznat nikakav izvještaj, pa je ulica do daljnjega spominjana kao Felső Poturluk ulica. Ali je 1848 ponovno pristigla molba stanovnika za preimenovanje ulice. Glavni razlog molbe se sastojao u tome da su se pozivali na podatak kako je u rekcionarna vremena Njemački znanstveni institut širio po gradu cirkularno pismo u kojem kao dokaz njemačkoga karaktera grada navodi Puturluk ulicu čiji je kao stari naziv bio Butterloch. Odbor za naziv ulica predložio je da se ulica preimenuje u Majtényi Ferenc ulicu po dožupanu baranjskom koji je stekao velike zasluge u oslobodilačkom ratu. Skupština je prijedlog prihvatila uz odluku da se u ulici postavi spomen ploča s nazivom sada već bivše Poturluk ulice.

BK2_1294

A sada predstavlja problem sitnica, naime da se dožupan Baranjske županije za vrijeme oslobodilačkoga rata zvao barun József Majthényi. Bilo kako bilo, u konačnici prastari naziv Poturluk je nestao, ali čije ime nosi ulica, e to ne znamo. Sličnim je problemima i teorijama (etimoloških) rješenja opterećen i naziv Balokány. U ovdje već navedenim opisima je rečeno da su čak tri ulice vodile prema Balokányu i naizmjenice nosile naziv Balokány. Iako je službeno 1840. godine Felső balokány utca preimenovana u Balokány Utza, Balokana Gasse, ipak još desetljećima ćemo se susretati s istim nazivom ili kod Alsó balokány ili kod Zsolnay Vilmos ulice. Do dana današnjega nije raščišćena etimologija naziva Balokány. Počevši od naivnog tumačenja, prema kojem u turska vremena je tu bio Ali begov han (majur) do tumačenja Antala Klemma koji dovodi značenje u vezu s hrvatskim i srpskim balega. Meni se znatno suvislijem i prihvatljivijem čini objašnjenje Györgya Győrffyja koji navodi da sve tvorenice od turskoga glagola bal imaju značenja povezana s blatom i glinom. Slavenska posuđenica turske riječi s ovakvim značenjem bi trebala biti i Balokana. Slično je stajalište zastupao i János Sterba koji podsjeća da je starosjedilačko stanovništvo Slavena na ovim prostorima jezero Balaton nazivalo Blatunj, to jest blatno polje. Prema podatku dobivenom od Đure Šarošca u nekoć Hrvatima naseljenom baranjskom selu Lotaru postoji mikrotoponim Balokana za označavanje livade uz potok, koji je ranije bio možda močvara. Prema podacima u proučenim spisima Balokány u budimskom predgrađu je originalno bio zapravo velika glinena jama 200x150 metara veličine. Odavdje se odvozila glina za ciglanu i za potrebe građana, vjerojatno već i u vrijeme turske vladavine gradom.Kada je očišćen sloj od gline koji je zatrpao vodu, ponovo su ipod proradili izvori te je na dnu jame nastalo pravo more blata. Tada je odlukom grada istočno od te jame dopustila vađenje gline. Sve se ovo može provjeriti na Duplatreovoj karti načinjenoj 1780. godine, ali i kao nepobitna činjenica u prilog navedenoga ide i natpis Lamgrube u novootvorenoj jami. Inače sam se naziv u budimskom predgrađu prvi puta spominje 28. siječnja 1746. godine. Gradsko vijeće te godine „Ballukanyam extra Portam Budensem habitam, et vulgo vocitatam“, jednostavno nazvanu Ballukanyu što se nalazi izvan Budimskih vrata prepušta trgovcu Martinu Gregoriću koji se obvezao da će vlastitim troškom očistiti ovaj prostor i pretvoriti ga u livadu a za uzvrat moli da bude osam godina oslobođen plaćanja poreza. Nije nam točno poznato da li je obećanje i ostvareno jer se nigdje u zapisnicima s održanih sjednica gradskoga vijeća ne spominje odluka o spomenutom poslu. Ali na temelju obračuna saznajemo da je grad naručio i isplatio u vremenu od rujna 1758. godine do veljače 1759. godine na ime obavljenih 389 odnosno 467 hvati zemljanih radova na ošančivanju livada i iskapanju odvodnog jarka u Canalis današnji Pécsi víz kao i za čiščnje šančeva 40 hvati od Kőhíd – a (Kameni most) prema Bassa-Malom – u ( Pašin mlin). To bi značilo da je voda s pet izvora u bivšoj jami gline skupljena u bazenu ograđenom nasipima od zemlje te da je za odvodnju viška vode iskopan odvodni jarak.

BK2_1295

Iz navedenoga je razvidno kada i kako je postao Balokány. Ali i to da je sam naziv desetljeće i pol prije nastanka „jezera“ postojao, to jest da ime nije dobio po jezeru već po ranije postojećim lokvama nastalim u jamama gline. Kada točno, na žalost nije se moglo razaznati iz dokumenata. Po svemu sudeći te su jame postojale i za vrijeme Turaka i služile su za izradu opeke. Dapače, ako pratimo stanje konfiguracije tla, s pravom bi se moglo pretpostavljati da je ta lokacija bila na mjestu današnjih teniskih igrališta. Od tada sve se češće susrećemo s nazivom Balokány i to u većini slučajeva sa slovom a na kraju. Još i u drugoj polovici 19. stoljeća. Oblik naziva s i na kraju dolazi u vrlo malom broju primjera i to isključivo u tekstovima na mađarskom jeziku. Vrlo rijetko imamo i inačice Bolikánya, štoviše čak i Pellikána. Zbog svoje duge i zanimljive prošlosti za očekivati je da će nestati i nazivi Felső és Alsó balokány. Da se osuvremeni i naziv Felső és Balokány liget (gaj) ništa ne bi podsjećalo na ovo zanimljivo razdoblje u povijesti grada. Na ulazu spomenutoga gaja velikim slovima je ispisano Ífjusági park (Omladinski park). Ispod pak vrlo sitnim slovima Balokány liget. Znači nešto je otpočelo. U povijesnom Budimskom predgrađu ima 56 ulica. Ime javnih i povijesnih ličnosti nosi 15 ulica. Unatoč tome, kako smo vidjeli, tijekom vremena takoreći sve su ulice promijenile svoje ime. Ali razloge i motive preimenovanja ulica teško je pronaći. Dovoljan je razlog bio da se na primjer jedna ulica zvala 1804.g. Harang (Zvono) ulica jer su Fischer a kasnije Veinpert, obojica poznati ljevači zvona stanovali u njoj. Ali nije bilo nikakva suvisla razloga da susjedna ulica 1864. godine dobije taj naziv jer nije imala nikakve veze sa zvonima, a da se postojeća preimenuje u Láncz (Lanac) ulicu, a k tomu valja dodati da u to vrijeme nigdje u okolici nisu se proizvodili ili izrađivali lanci. Moglo bi se navoditi još brojne primjere za preimenovanja i imenovanja ulica ovakvim neobjašnjivim razlozima. Stoga, poučeni povijesnim iskustvom, nemamo nikakva jamstva da se naslijeđena praksa neće nastavljati te da se postojeće ulice neće ubuduće mijenjati po istome principu. Nezamislivo je, odnosno slabo vjerivatno da će u budućnosti, recimo jedan pečuški građanin s ponosom isticati gostima iz Bugarske kako je jedan od najljepših ulica u gradu nazvana po Dimitrovu, njihovom nacionalnom heroju. Nije slučajno II. dio rada naslovljen s Ulice budimskoga predgrađa u Pečuhu. Obično javnim površinama gradova pripadaju i trgovi. Svugdje, osim u Pečuhu, gradu koji je i u prošlosti, ali i današnjici zazirao od trgova. U budimskom predgrađu postoji Ágoston tér Irányi Dániel tér. No kao što smo se mogli uvjeriti Ágoston tér nikada nije bio trg, a onaj mali prostor što se nalazi ispred crkve ne bi se mogao nazvati trgom. A u prošlosti taj mali prostor je bio razdvajan potokom, mlinskim jarkom ili putem za kočije. Ali za razliku od njega ogroman je bio Marhatér, preimenovan kasnije u Vásártér i Buzatér, a zadnji puta Irányi Dániel tér. Ali je na prostoru tog ogromnog trga u dvadesetom stoljeću izgrađena stručna srednja škola Zipernovszky Károly, jedna osnovna škola i stambene zgrade. Na taj način je dobar dio trga popunjen zgradama, a dijelom razdvojen na dvije strane. Na sjevernu stranu, koja još nosi naziv ranijega cijeloga trga, ali koja zauzima prostor širine jednoga vozila, i na Južnu stranu, nazvanu trg 1848. Taj se dio može smatrati trgom u punom smislu te riječi, bez obzira što je znatno manji nego onaj prethodni. Poznavajući prostorne planove grada ne piše mu se neka sjajna budućnost.

BK2_1296

Prema tome, jedini trg u gradu koji je oduvijek bio trg jest Széchenyi tér. Naime Szent István tér (Trg Svetoga Stjepana) ne može ispuniti funkciju trga jer je previše zasađen drvećem, pa liči više na park nego na trg. Na takvim mjestima se ne može okupljati veći broj ljudi ili podizati spomenik koji iziskuje više prostora da se iz njega izdiže. Uz to na jedinom trgu bio bi pravi grijeh ukloniti zelenilo iz prostora u kojem dominira beton i kamen. Iako je, dodajmo k tomu i to da je tog zelenila bilo više u prošlim vremenima. Dvije strane trga su bile okružene zgradama već koncem 18. stoljeća. Dapače, prema planovima iz 1791. godine, gradski inženjer Eisenhut htio je cijeli današnji trg podijeliti na parcele za građevinsko zemljište, jedino bi ostalo malo slobodnog prostora u blizini Szent György (Sveti Juraj) bunara. Na svu sreću njegov plan nije ostvaren. Na temelju dosada rečenoga možemo zaključiti. Naziv ulice ima dvojaku funkciju: služi za orijentaciju i informiranje te za identifikaciju. Kao što se na temelju proučenih dokumenata može razaznati toj dvostrukoj funkciji ulica odgovaraju ona imena koja je davalo stanovništvo, naime ta su imena bila karakteristična i prepoznatljiva i u većini slučajeva imala su svoj lokalni štimung, slikovito rečeno, pučki okus. Ulice nazvane po svecima i javnim ličnostima nisu imale obavijesni karakter i odgovaraju svega za identifikaciju.sasvim dotle dok ne budu zamijenjena drugima. Bilo je i ima i danas nekih imena ulica koja su slovila i danas slove kao kuriozitet. Ima takvih među njima kojih nigdje drugdje nema jer su tek ovdje nastala stjecajem povijesnih prilika Kossuth ili Petőfi ulicu ćete naći u svakom selu koje ima više od jedne ulice. Ali. Tettye utca, Poturluk utca, Zidina-környék, Balokány utca, Felsővámház utca ima samo ovdje u Pečuhu i nigdje drugdje. Ako se smije savjetovati kako postupati s nazivanjem ulica ubuduće onda bih rekao da bi bolje bilo vrati ulicama stare nazive a nova imena zadržati za novoizgrađene ulice.

József Madas