BK1_3

Zemljišta i kuće Budimskog predgrađa Pečuha – Predgovor

Četrdeset godina nakon Drugoga svjetskog rata broj stanovnika grada Pečuha je udvostručen. Ova okolnost, skupa s nizom drugih čimbenika popraćena je ubrzanim tempom investicija, razvoja, gradnje stanova. Zbog svega toga, uz zanemarivanje radova na očuvanju postojećega stambenoga fonda i građevina, u prvim godinama ubrzanog razvoja, s pravom se nametnula potreba posvećivanja veće pozornosti očuvanju starijih zgradam i ranije građenih stanova. Nove stambene četvrti grada – Meszes, Újmecsekalja, Lvov-Kertváros, Mecsek-Nyugat – na neki način su odvratile pozornost projektanata i arhitekata od proučavanja i otkrivanja povijesti i prošlosti postojećih vrijednosti i svega onoga što je izgrađeno ranije. Tek su rekonstrukcijski radovi i pojačano zanimanje za obnovu grada u prošlom desetljeću iznjedrile opravdanu potrebu da se dublje zaviri iza zidova i ograda starih patinastih zgrada i otkrije, upozna raniji starinski izgled grada, da se obriše višestoljetna prašina s uspomena i tajni kuća starih ulica i zemljišta te da ono postane opće dobro i izvor informacija za projektante, arhitekte, povjesničare, političare, ali i za sve zainteresirane građane. Godine 1978. je ugledala svjetlost dana u izdanju Muzeja Janus Pannonius zbirka podataka Józsefa Madasa o nekretninama i kućama u gradskoj jezgri Pečuha. Nastala iskustva za nekoliko godina od objavljivanja ove knjige pokazala su da je ova knjiga koja kronološki i faktografski prati nastale promjene u središnjem dijelu grada nezaobilazno djelo za povjesničare i stručnjake raznih profila koji sudjeluju u rehabiltacijskim radovima spašavanja gradske jezgre. Ali je ova knjiga od velikoga značaja za sve one koje zanima prošlost i razvoj grada, a i posebno za one koji svoju znatiželju žele zadovoljiti i propitkivanjem autentičnih izvora povijesti grada. Ovaj zbornih podataka za povijest središnjeg dijela staroga Pečuha bez premca je u domaćoj literaturi. Nastavljanje otkrivanja prošlosti, rekonstrukcije uključujući i u nekim slučajevima i sanaciju starih dijelova grada, nameće kao neizbježnu potrebu proširivanja prošlosti ne samo središnjega već i drugih dijelova grada.

BK1_4

Budimsko predgrađe, tojest prostor omeđen Tettye, Hunyadi i Rákóczi ulicama, Trgom 1848. g, nasipom željezničke pruge kod pustare Üszög te tvornice Zsolnay – po svom je značaju onaj dio grada koji je zaslužio da mu se otkrije i prouči prošlost. Industrijske grane u prvom redu u energetskom sektoru i grani koja iziskuje veće količine vode nastale su i smještene u ovom dijelu grada osiguravajući i pridonoseći brzom razvoju grada. Tu su nastale radionice i stanovi čizmara, opančara, kožara, štavljača, suknara, ćebedžija. U drugoj polovici 19. i početkom 20. stoljeća uslijed burnog razvoja istočno od povijesnog dijela grada stvara se dio naselja koji je oblikovao industrijsku fizionomiju grada. Zemljišne knjige iz 1856. godine spominju ulice u formiranju, ali je proces napučivanja tih ulica završen tek nekoliko desetljeća kasnije. Širenje grada na istok je popraćen useljavanjem a time i povećanjem broja stanovništva. Grad je sablasno djelovao nakon borbi i istjerivanja Turaka iz grada. Brojčano znatno oslabljen, financijski dokrajčen grad usporeno, ali se oporavlja, a poticaj ubrzanijem razvoju dalo je širenje grada iz užeg centra. Obavijesti o tome na koji se način širio grad prema istoku, o nekadašnjem izgledu budimske četvrti grada, oblikovanju ulica, građevinskih zemljišta i kuća zorno prikazuju karte priložene uz opise u ovome izdanju. Stvaranju predodžbe o tome kako su nekad izgledale sada već žrtve tzv. ponovne gradnje metodom bagera kojom su sravnjene sa zemljom npr. Lánc i Harangöntő ulice., istočni dio trga Irányi itd. zajedno s nekim drugim porušenim oronulim zgradama možemo steći upravo pomoću priloženih karata. Uništene zgrade industrijskih spomenika budimskog predgrađa mogu se smatrati manje-više kao plaćeni danak razvoja grada, tako da danas samo stari arhivski spisi čuvaju tajne prošlosti. Ovo objavljeno djelo Józsefa Madasa skupa s ranijom njegovom zbirkom podataka o gradu pod naslovom - Zemljišta i kuće povijesne jezgre grada Pečuha - čine organsku cjelinu. Knjiga s prikazom građevinskih zemljišta i kuća budimskoga predgrađa u kronološkom slijedu prati i prikazuje njihov nastanak i sudbinu u pojedinim fazama razvoja grada. Prikazuje smjer i dinamiku širenja grada i predgrađa. Širenjem grada nastaju nove ulice, a taj je proces također dobio mjesto u ovoj knjizi, dapače čak i povijest davanja i promjena naziva tih ulica i to u razdoblju od istjerivanja Turaka do naših dana. Autor ovim svojim radom zapravo daje primjenjiv priručnik o načinu spašavanja povijesnih vrednota i plodonosnu primjenu stečenih iskustava za povjesničare, istraživače, projektante arhitekte i graditelje te za održavatelje grada naših dana.

Dr. Zoltán Molnár